Navigation Content
  1. Umjetnici 2010

    1. WÅG (Wager Åstrand Graden)

      WÅG (Wager Åstrand Graden) trio osnovan je 2007. godine sa željom istraživanja novih načina komunikacije s publikom kroz glazbu. Trio čine Mattias Wager, orguljaš Katedrale u Stockholmu, Gary Graden, pjevač i voditelj zbor u crkvi Sv. Jakova (Stockholm) u te Anders Åstrand, udaraljkaški virtuoz. Nastupi WÅG tria nisu ni po čemu tipični; prije samog koncerta publika nema uvid u program. Naprotiv, oni ih vode na glazbeno putovanje u nepoznato gdje je sve moguće.

      Barokna se glazba izvrće u ruhu vlastite ritmičnosti, komorna ekspresivnost rane glazbe dobiva novo lice avangardne nepredvidljivosti, a ponekad je i publika pozvana da se pridruži u procesu nastajanja glazbe! Ključni je element koncerata WÅG trija improvizacija. U moru povijesno obaviještenih izvedbi i vraćanja u prošlost, WÅG trio povijesnoj glazbi daje suvremeno lice. I na taj način čini prirodni most između prošlosti i sadašnjosti.

    2. Anders ÅSTRAND

      Anders ÅSTRAND (Stockholm/Švedska, 1962.) se glazbeno identificira s tri različite djelatnosti: improvizatora, udaraljkaša i skladatelja. Skladao je glazbu za puhačke kvintete, kvartete saksofona, zborove i big bandove. Svoja je djela izvodio na instrumentima načinjenima od leda, na vojnim avionima, traktorima, zgradama… Skladao je glazbu za multimedijske projekte koji su uključivali ples, video – projekcije ili pak vatrene skulpture.

      Osim klasičnom glazbom (osobito suvremenom) bavi se jazzom, svira u flamenco sastavima i ansamblima orijentiranima na improvizaciju. Od 2002. godine ravnatelj je društva za udaraljkašku umjetnost P.A.S. (Percussive Arts Society )u Švedskoj. Autor je više inovativnih glazbenih projekata i jedan od najnagrađivanijih skandinavskih udaraljkaša.

    3. Mattias WAGER

      Mattias WAGER (Stockholm/Švedska, 1967.) diplomirao je orgulje i crkvenu glazbu na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu. Za svoj debitantski nastup 1992. godine nagrađen je medaljom Kraljevske glazbene akademije. Studirao je i u Bonnu u klasi Johannesa Gefferta te u Parizu u klasi Najia Hakima. Njegova najveća dostignuća na međunarodnim natjecanjima uključuju tri prve nagrade: 1995. godine u St Albansu, Engleska, na Natjecanju orguljaške interpretacije, na natjecanjima improvizacije 1991. u Strängnäsu u Švedskoj te 1995. Grand Prix d’improvisation “Pierre Cochereau” u Parizu. Mattias Wager koncertira na festivalima i ostalim prestižnim dvoranama širom Europe, ali izveo je nekoliko koncerata i u Brazilu. Predaje orgulje i improvizaciju na većini glazbenih akademija u Ševdskoj.

      Od 2006. godine glavni je orguljaš štokholmske katedrale gdje je i voditelj čitavog niza orguljaških aktivnosti. Kao redovni gost Islandske orguljaške scene, od 1995. Mattias Wager je vrlo aktivan kao docent i kao izvođač. Surađuje s mnogim istaknutim umjetnicima, među kojima i unutar WÅG trija (s udaraljkašem Andersom Åstrandom i pjevačem/dirigentom Gary Gradenom) koji nailazi na sjajan prijem radi njihovog kreativnog pristupa u improvizacijskom muziciranju. Mattias je skladao glazbu za dva kazališna djela sakralne tematike: ‘Luther – kill-joy or zestful rebel’ i ‘Birgitta – mother of eight, politician and saint’ koja su izvedena nekoliko stotina puta diljem Švedske. Nedavno je komponirao široku lepezu kazališne glazbe za Strindbergovu dramu za Stockholmsko gradsko kazalište.

    4. Gary Graden

      Gary Graden rođen je u Sjedinjenim američkim državama i studirao je na Sveučilištu Clark povijest i geografiju, vođenje zbora na Glazbenoj školi Hart te na Glazbenom ljetnom festivalu u Aspenu. Na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Stockholmu (1983.-1985.) studirao je za zborovođu u klasi Erica Ericssona i dirigiranje orkestrom u klasi Kjella Ingebretssena. Gary Graden je bivši član i tenor solist u Komornom zboru Erica Ericssona kao i vokalnog ansambla Lamentabile Consort. Graden je trenutačno aktivan kao dirigent u crkvi Sv. Jakova u Stockholmu.

      Radio je i u glazbenoj gimnaziji pri štokholmskom fakultetu gdje je svojedobno osnovao i vodio Komorni zbor štokholmske glazbene gimanzije. Taj je zbor pod njegovim vodstvom, zajedno sa Komornim zborom Sv. Jakova, osvojio niz važnih nagrada i prvih nagrada na najeminentinijim europskim i švedskim natjecanjima. Njegove su izvedbe kao dirigenta i pjevača snimljene na CD-ima (BIS, Prprius itd.) te na radio zapisima. Vodio je Vokalni ansambl SWR, Stuttgart, Radijski zbor WDR, Koln i IFCM Svjetski zbor mladih te je nagrađen medaljom “Johannes Norrby” za izvrsnost u vođenju zborova. 2005. godine Gary Graden izabran je za Zborovođu godine. Tu godišnju nagradu dodjeljuju KÖRSAM, udruga zborskih organizacija u Švedskoj i osiguravajuća kuća Folksam.

    5. Daniel SCHMAHL

      Daniel SCHMAHL (Potsdam/Njemačka, 1969.) rođen je u obitelji glazbenika. Njegov otac Gustav Schmahl bio je jedan od najuglednijih violinista u Njemačkoj tijekom poslijeratnog perioda. Prije no što je otkrio svoju strast za trubom tijekom koncerta s Ludwigom Güttlerom, Daniel Schmal je svirao violinu, fagot, klavir, a učio je i pjevanje. Godine 1992. upisao se na Sveučilište Hanns Eisler u Berlinu, no diplomirao je u Weimaru na Sveučilištu Franz Liszt 1998. pri odsjeku za trubu. U to se vrijeme usavršavao kod uglednih pedagoga i svirao s ansamblom German Brass. Godinu dana nakon diplome debitirao je kao solist uz Neubrandenburgeršku filharmoniju. Od tada do danas uspješno živi i radi kao slobodni umjetnik.

      Ostvario je niz koncerata i gostovanja među kojima se među posljednjih deset godina osobito ističe recital za trubu i orgulje s Tobiasom Berndtom u Velikoj dvorani Berlinske filharmonije 2004. godine. Njegov prvi album Back to Bach – Bach, jazz and more iz 2006. godine uključuje cijelu paletu djela inspiriranih baroknom erom, a potječu iz razdoblja klasike, romantizma sve do tanga i Astora Piazzole, jazza Milesa Daviesa i Kennyja Dorhama.

      Daniel Schmal je glazbenik koji se nalazi na granici između stare glazbe i ranog perioda Nove glazbe 20. stoljeća i jazza, umjetnik koja istražuje najneobičnije mogućnosti interpretacije.

    6. Johannes GEBHARDT

      Johannes GEBHARDT (Halle/Saale/Njemačka, 1969.) najmlađe je dijete rođeno u svećeničkoj obitelji. Od mladih dana pokazivao je interes prema crkvenoj i jazz glazbi. Već sa sedamnaest godina upisao crkvenu glazbu i orgulje pri Sveučilištu Felix Mendelssohn Bartholdy u Leipzigu.

      Nakon diplome radio je kao crkveni glazbenik u Leipzigu i Dresdenu. Od 2002. zaposlen je pri Institutu za crkvenu glazbu na Greifswaldskom sveučilištu. Godine 1996. dobio je posebnu nagradu na Bachovom natjecanju u Leipzigu. Uslijedila su snimanja i izdavanja nosača zvukova u produkciji MDR – a i NDR- a (Orgelwerke von Clara Wieck und Robert Schuhmann, Mendelssohn in England, Musik der Trompete und Pauckerzunft, Innercircle Symphonic Impressions). Osnovao je ansambl Trio Novum koji je u više navrata bio nagrađivan i prepoznat kao jedan od najboljih na jazz i crkvenim natjecanjima. Surađivao je s glazbenicima poput Otta Sautera, Jürgena Hartmana, Leipzig Big banda, pijanista Davida Timma, te sa svima ostvario posebnu umjetničku interakciju koja neminovno proizlazi iz atmosfere dvaju žanrova koje se cijeli svoj radni vijek trudi sljubiti na najsavršeniji mogući način.

    7. ANTIPHONUS

      Članovi ansambla ANTIPHONUS iskristalizirali su se tijekom dugog procesa zajedničkog muziciranja u raznim sastavima. Glazbenici različitih profila grade delikatan repertoar, njegujući djela sa samih početaka europske glazbe, ali i najsuvremenije opuse domaćih i inozemnih skladatelja. Od osnutka 2008. godine, ansambl je nastupao na Glazbenim večerima u sv. Donatu, Ljetnom festivalu u Rovinju, Dobronićevim večerima u Jelsi, a osim niza samostalnih koncerata snimao je za HRT. Prošle godine ansambl je održao četiri koncerta pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a u ovoj je sezoni održao tri koncerta uz potporu Grada Zagreba, kao uvod u vlastitu sezonu sljedeće godine.

    8. Tomislav FAČINI

      Tomislav FAČINI (Zagreb/Hrvatska, 1977.) je docent na Odsjeku za dirigiranje Muzičke akademije u Zagrebu i šef dirigent Orkestra Hrvatske vojske. Od 1993. do 2008. vodi Oratorijski zbor Crkve sv. Marka s kojim, osim brojnih nagrada, dostiže profesionalnu kvalitetu i angažmane, s produkcijom i do pet oratorijskih djela po sezoni. Od 2006. do 2009. umjetnički je ravnatelj Glazbenih večeri u sv. Donatu u Zadru.

      Studirao je u Zagrebu, Milanu i Karlsruheu. Godine 1996. osvojio je drugu te posebnu nagradu na natjecanju Pedrotti u Trentu. Dirigentsku djelatnost razvija podjednako na koncertnim, kao i na opernim te baletnim pozornicama (Zagreb, Varaždin, Sarajevo). Gost je mnogih domaćih i inozemnih festivala. Tako je 2003. je ravnao otvorenjem Dubrovačkih ljetnih igara gdje i ove godine postavlja operne produkcije Pergolesija (La serva padrona) i Telemanna (Schulmeister). Ostvario je prve suvremene izvedbe hrvatskih renesansnih i baroknih skladatelja, ali i inozemnih suvremenika, promovirajući u svakoj prigodi hrvatsku glazbu. Za nosače zvuka i arhivu snimio je i praizveo preko šest sati glazbe. Redovito snima sa Simfoničarima Slovenske Radio-televizije.

    9. Dmitrij SINKOVSKY

      Specijalizirajući se u glazbenom repertoaru od ranog baroka do razdoblja visoke klasike, Dmitrij SINKOVSKY (Moskva / Rusija, 1980.) stvorio je ugled jednog od najvirtuoznijih violinista svoje generacije. Od 2000. do 2005. studirao je violinu u klasi prof. A. Kirova na Moskovskom državnom konzervatoriju, a na istoj je instituciji i magistrirao tri godine kasnije. Specijalizirao je sviranje barokne violine sa Marie Leonhardt te je pohađao seminare kod Sigiswalda Kuijekena, Rya Terakada, Rogera Norringtona te Andreasa Staiera. Redovito muzicira kao solist te umjetnički voditelj ansambala Il Complesso Barocco, Pratum Integrum, Musica Petropolitana, Musica Antiqua Roma, Il Rossingnolo, Leipzig Baroque, La Risonanza, Helsinki Baroque, Collegium Marianum te drugih. Svira na violini Alessandra Gagliana izrađenu u Napulju 1725. godine.

    10. Margareta KLOBUČAR

      Sopranistica Margareta KLOBUČAR (Sisak/Hrvatska, 1977.)je istinska hrvatska pjevačka zvijezda i miljenica europskih pozornica. Od 2001. godine solistica je Opere u Grazu, a u Hrvatskoj je prvu glavnu ulogu ostvarila prošle godine u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Violetta Valéry, te izazvala sveopće divljenje! Austrijsku je slavu ta 32-godišnja Siščanka stekla pjevajući neke od najzahtjevnijih. Debitirala je u Beču kao Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli, a 2007. godine gostovala je, među ostalim, u berlinskoj Državnoj operi kao Sofija u Kavaliru s ružom. Putanja njezine pjevačke karijere u uzlaznoj je fazi, a jedan od najvažnijih razloga jest njezina sigurnost, zrelost i sugestivnost u kompleksnim, teškim i zahtjevnim ulogama.

    11. Krešimir ŠPICER

      Upravo je nevjerojatno koliko naša glazbena javnost malo zna o tenoru Krešimiru ŠPICERU (Slavonski Brod/Hrvatska, 1976.). Pjevanje je diplomirao na Konzervatoriju Sweelinck u Amsterdamu kod Core Canne Meijer. Godine 1997. pobijedio je na Nacionalnome natjecanju mladih pjevača Nizozemske Vriendenkrans koji organizira amsterdamski Concertgebouw. Specijalizirao se je za izvedbe baroknog i klasičnog repertoara. Pod dirigentskim vodstvom dirigenata zvijezda poput Kenta Nagana, Jurija Temirkanova, Philippea Herreweghea, Johna Nelsona i Fabija Luisija nastupao na koncertnim pozornicama u Berlinu, Los Angelesu, Petrogradu, Salzburgu…

      Na Festivalu u Aix-en-Provinceu godine 2000. pročuo se u naslovnoj ulozi Monteverdijeva Odisejeva povratka u domovinu. Isto je djelo bilo reprizirano u Lausannei, Caenu, Bordeauxu, Parizu, Beču, Londonu i New Yorku te snimljeno na DVD. Godine 2008. u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu uspješno je tumačio naslovnu ulogu u Monteverdijevu Orfeju. U njegovoj diskografiji osobito su zapažene snimke Monteverdija i Mozarta. Krešimir Špicer hrvatska je zvijezda koja blista na svjetskim, a sve češće i sasvim zasluženo i na hrvatskim pozornicama.

    12. Edin KARAMAZOV

      Lutnjist i gitarist Edin KARAMAZOV (Zenica, Bosna/Hercegovina, 1965.) je advokat novog, rijetkog ili neobičnog koji prati jedinstvenu umjetničku viziju, kombinirajući duh neustrašivog istraživanja sa zadatkom proširenja krajnjih granica tehnike i repertoara za gitaru i lutnju. U duima, kao solist, voditelj ansambla ili komorni glazbenik, snimio je preko sedamdeset nosača zvuka. Dobitnik je prestižne nagrade Edison (2002.), nominiran za nagradu Grammy (2001.), primio je Brit Award (2007.) i nekoliko drugih priznanja. Njegov solistički album Come, Heavy sleep (Alpha, 2003.) po mišljenju stručne kritike postavio je nove standarde sviranja lutnje.

    13. Pavao MAŠIĆ

      Pavao MAŠIĆ (Šibenik/Hrvatska, 1980.) je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao čembalo u razredu Višnje Mažuran (2005.), orgulje u razredu Marija Penzara (2005), te studij glazbeno-teoretskih disciplina (2007,). Orgulje je magistrirao 2007. u okviru poslijediplomskog solističkog studija (diplôme de soliste) na Haute École de Musique u Lausanni u razredu Kei Koito, gdje se s posebnim naglaskom bavio interpretacijom glazbe renesanse i baroka na povijesnim instrumentima.

      Godine 2008. s odličnim uspjehom zaključuje i dvogodišnji poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama pri Musikhochschule (Institut für Historische Aufführungspraxis) – Freiburg im Breisgau u razredu dr. Roberta Hilla. Pierre Hantai, Skip Sempé, Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Tagliavini, Christoph Bossert, Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetnika pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih međunarodnih majstorskih teča jeva posvećenih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje.Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004./2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.

      Godine 2009. bio je laureat na međunarodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održanom u Zaragozi (Španjolska), a u 2010. primio je i Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu. Od 1999. glavni je orguljaš Crkve sv. Marka u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci, a od 2008.g. djeluje i kao asistent red. prof. Višnje Mažuran na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.Iza sebe ima već zamjetan broj solističkih i komornih nastupa na glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.

    14. Pavle ZAJCEV

      Violončelist Pavle ZAJCEV (Zagrebu/Hrvatska, 1976.) gdje je diplomirao godine 1998. na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Valtera Dešpalja. Usavršavao se na poslijediplomskom studiju na Muzičkoj akademiji u Baselu u razredu prof. Ivana Monighettija (2000.-2001.), na majstorskim tečajevima M. Flaksmana, S. Soundeckione, D. Grigorijana, V. Messermanna, J. Chchroa, E. Schoenfeld, A. Menesesa i V. Dešpalja. Za vrijeme školovanja održao je brojne recitale, a kao solist nastupao je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Hrvatski komorni orkestar i Varaždinski komorni orkestar. Dobitnik je nagrade Zagrebačke filharmonije i American Expressa kao najuspješniji mladi glazbenik u sezoni 1995.-1996.

      Kao finalist Međunarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro godine 2000. nastupio je uz Zagrebačke soliste i Simfonijski orkestar HRT-a. Kao komorni glazbenik nastupa u raznim sastavima na festivalu Strings only! pod vodstvom Valtera Dešpalja, a godine 1997. osniva Zagrebački klavirski trio zajedno s pijanisticom Srebrenkom Poljak i violinisticom Vlatkom Peljhan. Pavle Zajcev solo je čelist Simfonijskog orkestra HRT-a od 2003., a od 2005. je docent za komornu glazbu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Navigation Content